Šipak ili divlja ruža, pasja ruža, plotna družica, ščipak, šibek, šip, šipkovina, pasja drača, srbiguzica, šipurina, šipurak, šepurika (en: dog-rose, bg: шипка, de: Hunds-Rose, fr: rosier des Chiens, rosier des haies, églantier des chiens, it: rosa canina, es: rosal silvestre, slo: navadni šipek) ima plod koji se skuplja nakon prvog mraza, kada malo omekša.
Plodovi sadrže vitamine C (1700–2000 mg za 100 g, najviše nakon crnog ribizla; ne gubi se kuhanjem), B1, B2, niacin, provitamin A (5-8 mg%), vitamin D, oko 2,6% šećera, 1,4% saharoze, organske kiseline, pektin, trjeslovinu, antioksidant flavonoid. Sjemenke su bogate vitaminom E i sadrže 0,01% vanilina koji daje blago ugodan miris. Vrlo je značajan i sadržaj mineralnih tvari, naročito kalija. Odlikuje se i bogatim sadržajem željeza, magnezija, fosfora, sumpora, natrija, mangana i selena s nešto manjim vrijednostima silicija.
Od sjemenki šipka izrađuje se biljno ulje koje je vrlo cijenjeno u tretiranju raznih oboljenja kože, za regeneraciju kože kao i za njezinu svakodnevnu njegu.
Pripisuju mu se mnoga medicinska svojstva, od otklanjanja malaksalosti, umora, anemije (slabokrvnosti), kao i antiupalna svojstva pri upalama unutarnjih organa. Sjeme šipka sadrži tragove vitamina C, dekstrin, vanilin, voćne kiseline i oko 9% ulja. U ulju dobivenom iz klice nalazi se 47 mg alfa i beta tokoferola (vitamina E) na 100 grama.
Preporuča se naročito starijim osobama kod kojih je oslabljena apsorpcija u probavnim organima (potiče probavu). Šipak je blag purgativ (sredstvo za čišćenje) zbog sadržaja voćnih kiselina i pektina. Preporučljiv je kod dojilja, jer vitamin C prelazi iz pripravaka šipka lako prelazi u mlijeko, i dobro utječe na razvoj dojenčeta. Zbog svog diuretskog djelovanja (uzrokuje povećano izlučivanje urina) preporuča se kod gihta, reume, bubrežnog pijeska i kamenca.
Podiže imunitet, sprečava malaksalost, čisti krv, štiti od bakterija i virusa, pomaže kod proljetnog umora, utječe na regulaciju hormona (štiti od hormonske neravnoteže), djeluje na reumatizam - pomaže kod bolnih zglobova i mišića, štiti od stresa.
U većim količinama sjemenke (koštice) štetno djeluju na leđnu moždinu i na srce.
I danas ga narod rabi za liječenje zubobolje, bolesti bubrega, dizenterije i padavice. Neki narodi od šipka spravljaju kompote, salate, kolače, juhe i druga jela. Još su stari Rimljani vjerovali da šipak liječi bjesnoću, pa odatle i potječe znanstveni naziv biljke: Rosa canina.
Preporuča se u zimskim mjesecima, kada su česte prehlade i povišena temperatura, jer uspješno snižava povišenu temperaturu. Protiv prehlade dobro je piti šipkov čaj zajedno s lipom. Poznate su i mnoge ljekovite tinkture od šipka.
Nekoliko recepata sa šipkom:
Čaj od šipka:
2 čajne žličice šipka prelije se vrućom vodom i ostavi da odstoji 10-15 minuta. Prije upotrebe se procijedi.
40 g sušenog ploda se zalije sa pola litre vruće vode i ostavi se da odstoji 6 sati. Prije upotrebe se procijedi.
1-2 jušne žlice ploda se kuha u 250 ml vode 15-20 minuta
2-3 šake suhog ploda se prelije sa 1 l hladne vode i ostavi da ostoji preko noći; ujutro se kuha 15 minuta sve dok se meso skroz ne raspadne; dobro ispasirati i procijediti kroz cjediljku
Čaj od šipka s lipom: pomiješa se 250 grama šipka i 200 grama lipe, dvije žlice mješavine prelije se 1 litrom hladne vode i lagano kuha pet minuta, ostavi da stoji 30 minuta. Doda se med i sok od jednog limuna. Dnevno se pije 2-3 šalice čaja.